Ilustracija: Copilot Ove retke posvećujem Jasmini i svim nevidljivim heroinama koje u tišini nose svoje ožiljke. Neka nijedna ptica slomljenih krila ne zaboravi da nebo još uvijek čeka na njen let. Posebna zahvala onim vratima koja su se uvijek otvarala u mraku i onim rukama koje su pružale zaklon kada je dom prestao biti dom. Sigurnost često nije zgrada, već srce prijatelja koji odbija okrenuti glavu. Jasmina je sjedila na rubu kade, jedinom mjestu gdje je zaključana brava p

Ilustracija: AI Ljeto je i klima radi bez prestanka. Priča se po cijelom otoku da će svaki dan po jedan grad ostajati bez struje. Najviše...

Osećam kako mi misli beže, razleću se od ličnog ka opštem i obrnuto. Slučajem sam se obrela u mom gradu baš u vreme nesreće. Kad su mi...

-Najlepši grad na svetu - rekla mi je ćerka, kada se preselila iz Beograda u Novi Sad. -Znaš li kako je kada užasna nesreća postane...

Anastasija Skvortsova Biti princeza zvuči zabavno i glamurozno? Život u dvorcu, raskošan nakit i haljine, mnogobrojna posluga, vožnja u...

Ilustracija: AI Kada sam prvi put ugledao Šadlija, znao sam da je naš susreto d one vrste za koju ne postoji jednostavno objašnjenje....

Ilustracija: AI Desetak godina nakon Daytonskog sporazuma, koji je, kako se zna, označio kraj rata u Bosni, Deba – tako prozvan još u...

Ilustracija: AI Jutarnji zraci titraju po prozorskim oknima. Prave šare plavičaste boje. Kao da slikaju nebo, stvarajući pravu čaroliju....

Dve hiljade i osamnaest godina posle rođenja Hrista, na obodu nekadašnjeg mora, u malom gradu P, ljudi slave stari mit, skrivajući se u...