Železnica, simbol nečijeg početka,
zadnja stanica nečijeg kraja.
Stanicu na koju stignemo tačno da se sudbine isprepletu i da napišu najduboku knjigu života,
neko se zaljubi, neko se rastavi.
Pogled jedan sve promeni.
Neko krene ranije i novi život počinje,
pun radosti, pun kolorita.
Neko zakasni 2 minuta i sve tu završi.
Sve je to negde zapisano, kažu...
Neke stranice nismo uspeli da dopišemo,
neke stranice su ostale bele, a obraz crn kao katran.
Nema nazad, nazad je stid, nazad je bahatost naša.
Nema nazad jer ispred nas je odgovornost duboka,
14 knjiga neispisanih, nedovršenih.
14 knjiga pune ljubavi otišle su u kosmos.
14 knjiga pune života ugasnule su kao poslednja ugašena svetla na peronu.
コメント