Ilustracija: AI
NEDOVOLJNO
Svijet ima dovoljno za svačiju potrebu, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu. (Mahatma Gandhi)
Gojili smo frankensteine, misleći kako će očovječiti, doživiti preobrazbu.
(Do)živili smo horor, suludo očekujući da bi naši životi mogli postati skaske.
U snovima nas je pohodio pandemonijum jave.
Circulus vitiosus.
*
Gledah pljačke u kojima ne učestvovah: opljačka me ono što sagledah.
Plivah među Levijatanima,
istrgnuh se iz zlogukog mnoštva, s(a)pletenog od spletki.
Na putevima za ljude – na stvorove nailazih.
One žive, što postaše stvorovi – zaobilazih.
Odijelih se od kaste silnika, ne birajući silnica.
Šiknuh poput krika iz duše i krvce iz liptajuće rane,
ostah pristrasan ljubavi – ne štedeći se.
Dovoljno mlad i naivan da još uvijek doživljavam razočarenja.
Dovoljno usamljen da još uvijek mogu pronaći ljude koji me ne gnjave.
Dovoljno markiran u društvu demarkiranih.
I uočljiv, a kao da me nema.
Dovoljno ničiji da ne moram mahnito mahati „našim“ zastavama.
Ali, nedovoljno da bih ostao neokrznut.
Nedovoljno isti.
Nedovoljno „njihov“.
Strasnik.
Neostrašćen.
NJOJ
Zagrli me očima,
i kad roda počiva,
ukradi me od rode.
Napiši mi pjesmu,
odvedi me na česmu,
i napi me vode.
Narasti me velika,
čvrsta, k'o od čelika,
uljepšaj moj san.
Jutra kad me probude,
nek u tebi pobude,
sreću širu no dan.
Učini mi sreću,
a kad sreće kreću,
stavi me kraj njih.
Ocrtaj mi zore
osmijehom k'o more,
pročitaj mi stih.
Gledaj kako stasam,
i kad sporo kasam,
požuri me lako.
Gledaj kako pitam,
kad život ne čitam,
pouči me kako.
Postanem li čovjek,
shvati me, mati!
GOSPODIN I MAČKE
Znam gospodina koji ima sve više mačaka,
i sve manje raje.
Oko njega puno upitnika, malo tačaka,
i nema graje.
Šta ga vuče da čini tako?
Možda ne dobija ono što želi.
Vjerujem, bolje bi bilo vako,
jer kroz život valja gurati. Bezbeli.
A kada ga pitam šta nije kako valja,
i misli li tako dovijeka,
malo ćuti, pa će mudro, poput kralja:
«Razočaran sam, bolan, u ČOVJEKA!»
Comments