Zvonimir Nemet: Pismo Branku

Tvoja jutra ne mirišu na uobičajeno. Tvoje noći također. Sve tvoje miriše na pjesmu, na prozračne stihove uspavanih ljepotica. Možda nam se nekad sretnu stihovi, zapjesme se iznenada redovi, riječi…Poznatiji si od nas svih, tvoji su stihovi putokaz, tvoje su pjesme zanebesale poetsku scenu i tisuće ljudi pokušava da te prate. Zapjesmile su ti pjesme nebesa, dotiču Svemir ljepotom, zvijezdarnice se u njima ljube, prizemljuju u dušama trajući svjetlošću, ljubavlju u svemu…volio bi te sresti negdje na nebu. Nekad… Volio bi biti barem jedno slovo tvojih pjesama…Branko, hvala ti što si poetski putokaz milionima zaljubljenika u riječ, slovo, stih, pjesmu.

Hvala ti!

Zvonimir Nemet