Poštovani Branko,
Za tebe kao pesnika iskreno da kažem čula sam dosta kasnije od mojih starijih i iskusnijih kolega pesnika. Ali čitajuci tvoju poeziju koja je po mnogo čemu ne dohvatljiva napisana iz duše, dobro sam razumela o čemu pišeš. Stihovi napisani iz duše hodaju i ulaze u snove, u stvari žive dok ima ko da ih čita.Tako tvoji stihovi „Poeziju će svi pisati” su me jako dotakli. Kako kažeš. „Cvet između pepela i mirisa oni koji odbijaju da prežive ljubav i ljubavnici koji vraćaju vreme u nazad vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje i zemlja koja ostaje verna smrti jer svet ovaj suncu nije jedina briga”. Pesniče, čitajuci ovaj stih upitala sam se da li je ovo predosećanje ili neispunjena želja. Da li bi želeo da vratiš vreme u nazad, i hodaš vrtom kao opojni miris nepoznatog sveta. Branko napisala sam ti ovo iz svoje duše, jer osetim da si hteo mnogo vise od onog sto si ostavio iza sebe. A ipak ostavio si dovoljno da te pamtimo po tvojoj tihoj dobroti i preranoj smrti. Ostavio si nju, koju si uzalud budio, belog labuda koji i sad lagano svetom leluja, dok nebeskim svodom sija tvoja zvezda. Završila bih ovo pismo tvojim citatom koji govori mnogo više od reči. „Ko nikad nije Pohvalio tuđe srce, Taj se predao na Milost i ne milost rečima”.
*Vesna Krnić rođena je 1961. godine u Novom Sadu, gde se i školovala. Objavljivala je svoje pesme kao osnovac, u Osnovnoj školi „Dositej Obradović”, u Novom Sadu, u školskom časopisu. Učestvovala je na književnim manifestacijama i umetničkim kolonijama. Objavila pet knjiga poezije. Član je Saveza književnika u otadžbini i rasejanju – SKOR, Novi Sad od 2017. godine. Član je Društva književnika Vojvodine– DKV, Novi Sad od 2022. godine. Živi i radi u Novom Sadu.
Comments