Tužan si moj voljeni grade. Pretužan, Novi Sade. Četrnaest malenih ptica je prhnulo,
iz ljudskih grudi, put nebesa.
Nevinih, bezazlenih putnika i prolaznika. Crna nadstrešnica je nemilosno razorila ljudske živote.
Prvi dan u novembru 2024. godine, odjeknuo je užasom, tugom i boli. Polomljene zrake Sunca nad Željezničkom stanicom u Novom Sadu.
Poslednji vozovi odoše sa koloseka, ka horizontu.
Ne čuje se više kloparanje lokomotiva. Samo muk i jad. Opomena je opet došla. Niko je nije zvao... Kaplju olovne suze, iz pocepanih oblaka, u crno zavijene. Ovo je opomena za očovečenje čoveka.
Comments