Anđa Šušić: Čarobni bunar (za KONKURS TAJNA ANDRIĆEVE KUTIJE)
Pomeraјуći ruke lagano prema njenom vratu, Vojin je pratio sjaj njenog oka. Tu je pročitao. Ne želju… Pročitao je milost koja ga je raznežila. Ljubio je dugo i nežno osećajući kako se ona opušta. Savladao je sebe i bio je zadovoljan. Smirujući svoje srce, spontano poljubi njenu ruku koja je, do malopre, izgubljeno šetala kroz njegovu kosu. Ona mu prstom pomilova usne i posla poljubac u oko.
Spustili su se u grad. Oboje su osećali da ih pritiska neka tegoba. Vojin je znao uzrok, a Godina nije mogla ni da ga nasluti. Pozdravljajući se, Vojin je dugo milovao šapućući:
— Mesec je zaista vajao ženu. Zdravka je u pravu. Žena je nadzemaljsko biće, blisko Bogu. Mnogo te volim! — Vojinu mimo volje izleteše reči.
Zapljusnuta neočekivanom, a iščekivanom srećom, Godina pobegne od Vojina. Nije znala ni kuda ni zašto.
Inspirisano pripovetkom „Most na Žepi”

O AUTORKI




Comments