Ilustracija: AI U kapi vode u zrnu pšenice u pukotini na putu u kljunu ptice vidim tvoj lik vidim ga ne kao lice već kao nešto što me prepozna i kada se izgubim kao glas koji me izgovori pre nego što progovorim kao dodir koji u duši ostavi otisak kao školjka koja čuva more u sebi kao reč koja me zagrli iznutra kao uspomena koja se uplete u sopstveno vreme kao crtež na zidu urezan ko u praistorijskim pećinama kao iskra oka zarobljenog u sopstveni pogled kao ptica u čijim se kr