Inuicija je prvi „andrićevski znak pored puta”. A s njom šetamo uvek – ona titra u nama, zivka nas, navire i opominje. E, sad, što mi nismo saradljivi s njom, što ogoljeni srljamo u prljavo blato misleći da je čisto more, pa se ublatimo i usmrdimo – za to smo sami krivi. Ta moja prijateljica, intuicija, stalno je sa mnom u svađi. Kaže da će me otkačiti jer nikad ne poslušam njen savet, a uvek se ispostavi da je ispred mog sujetnog ega. I odem ja tako, ne tako davno, u potpuno