Ilustracija: AI Juče sam ga posle dugo vremena ponovo ugledala. Sedi i razmišlja u uglu jedne sobe. I dalje ima nevine dečije oči koje kriju nervozan pogled. Pogled koji otvara vrata svojih tajni ako u njih gledaš duže od jednog minuta. Sedim u suprotnom uglu te iste sobe To je najdalja moguća tačka od njega u ovom trenutku. A opet je previše blizu. Preblizu. Da mi je makar kakav slučajni prolaznik, ili poznanik, a ne osoba koju sam volela jedna ja. Ta ja sam umrla. Davno.