Ilustracija: Copilot Ove retke posvećujem Jasmini i svim nevidljivim heroinama koje u tišini nose svoje ožiljke. Neka nijedna ptica slomljenih krila ne zaboravi da nebo još uvijek čeka na njen let. Posebna zahvala onim vratima koja su se uvijek otvarala u mraku i onim rukama koje su pružale zaklon kada je dom prestao biti dom. Sigurnost često nije zgrada, već srce prijatelja koji odbija okrenuti glavu. Jasmina je sjedila na rubu kade, jedinom mjestu gdje je zaključana brava p