Bila jednom jedna bezimena princeza. Svi su je zvali princezom, ali je ona žarko želela da ima lično ime. Jedne mrkle noći, kada su se zvezde od straha posakrivale, a mesec se pokrio prekrivačem preko glave, princeza usni čudan san. Pred njom se u snu stvorila gusta, neprohodna šuma koju je čuvao čopor vukova. Znala je da mora proći što pre kroz nju, kako je strah ne bi uhvatio. Na kraju šume, u blistavoj svetlosti, nalazio se čarobni cvet. Nadala se da će joj on pomoći da s