Sanijela Matković: Potraga

Bila jednom jedna devojčica koja je bežala kroz tamnu šumu, dok su je vukovi pratili, a daleko iza magle nazirao se stari zamak — ali ovo nije ta priča. Ovo je priča o jednoj Ani. Ana je imala džep pun sitnih čuda: jedno zrno pijeska koje je šaptalo o moru, dugme što je pamtilo osmijehe i list koji nikada nije uvenuo. Svake večeri bi ih slagala na prozor i slušala kako tiho razgovaraju dok grad tone u san. Jedne noći, vjetar je pokucao i zamolio je da mu posudi nešto lijepo za put. Ana mu dade list koji nikada ne vene. Ujutro, umjesto lista, na prozoru je našla cijelo drvo — malo, ali radosno, s granama punim šapata. Od tada je Ana znala: kad podijeliš čudo, ono ne nestaje — samo naraste. Ana je imala džep pun sitnih čuda: jedno zrno pijeska koje je šaptalo o moru, dugme što je pamtilo osmijehe i list koji nikada nije uvenuo. Svae večeri bi ih slagala na prozor i slušala kako tiho razgovaraju dok grad tone u san. Jedne noći, vjetar je pokucao i zamolio je da mu posudi nešto lijepo za put. Ana mu dade list koji nikada ne vene. Ujutro, umjesto lista, na prozoru je našla cijelo drvo — malo, ali radosno, s granama punim šapata. Od tada je Ana znala: kad podijeliš čudo, ono ne nestaje — samo naraste.

Povodom 2. aprila Međunarodnog dana dečije knjige