Radmila Ćosić: Marija iz šume čuda

Bila jednom jedna Marija princeza, koja nikad sa ocem nije imala veze, jer je nastrada usled posrnuća i pada, prije nego što je ona ugledala svjetlost dana. Odrastala je u strahu, vazda plačući sama i u mraku, toliko ju je morila tuga, da se odluči otisnuti u šumu čuda, o kojoj legende pričahu strašne priče, kako kad zalutaš u te šume, ljudska bića na sebe više ne liče. Ulaz bi iz snova, ogledalo sjajno u kome vidiš sve što bi želio i htio beskrajno, u tami osvijetljena golema stabla uljevaše sigurnost, u svakom nakostriješenom vuku bilo je različito plemenito i dobrodušno biće, a staza što izgledaše da je bez kraja ukaza na vrata od samoga raja. I nije bila nikakva magija, ni mašta, već stvarnost u kojoj na tronu Svevišnji sve vidi, zna, pomaže i prašta. Djevojčica princeza, istinski se je iz ljubavi, iz dubine duše i srca, pomolila, prekrstila i klekla, prekrasna silueta sa likom Oca sve tajne joj je rekla i sve čega se je bojala i plašila, nestalo je u trenu, kruna na glavi što imade nosila je, čuvala je slobodu i sreću njenu.

Povodom 2. aprila Međunarodnog dana dečije knjige