Ljiljana Mačkić: Ružičasti mjesec

Bila jednom jedna šuma koja je noću silazila sa uma — niko nije znao zašto. Kad siđe sa uma, ta ista šuma ugleda vukove kako izlaze iz žbuna — niko ne zna zašto. Kada se uveče princezi iz dvorca, na kraju šume, uzvrpolje cipelice i kruna, pa ih princeza obuče i potrči u šumu — niko ne zna zašto! Kad počne žurka na kraju šume, svi trče tamo — i vuk i mravi, princeza i prinčevi pravi — niko ne zna zašto. Zato što je ružičast mjesec ove večeri, zato što je vuk kod svoje kuće i izlazi u šumu kad hoće, zato što je princeza hrabra nježnošću duše, zato što svi ostavljaju svoje mane kod kuće, jer druge vole — tako su svi na ljepšoj životnoj strani. Šuma luckasta sve to miri i ruke širi, oporavlja ih od dana kojeg ljudi ratom zatamne.

Povodom 2. aprila Međunarodnog dana dečije knjige