Posljednji voz
Ne bješe to voz,
ni poziv za raj,
niti sumnja da je kraj…
bješe dan ko svaki drugi…
Gospode privi ih na grudi!
Okovan u tugu Novi Sad,
rjeka bola preplavi ulice…
Zar je za nevinima tolika glad?
Srbijo komadaju ti srce!
Nikome krivi, nikome dužni,
ne sluteći pomračenje…
posljednju stanicu…
čekaše polazak..
čekaše ih bližnji..
Vječna se bol ureza na srcu!
Poslednji voz bez najave stiže,
četrnaest duša nebu se vinu,
u krilo svoje privi ih Bože.
Srbijo u pamet se, djeca ti ginu!
U Novom Sadu, novembra prvog,
u podne…
mrak se spusti, nesta sunca…
zaplakaše Nebesa, zavapi Bog,
u pamet se Srbijo, ginu nam djeca!
Comments