Branka Vujić: Tri pesme

Ilustracija: AI

KOLOTEČINA

Ovo je društvo

na hop do propasti,

cijene se grijesi i lažni osmijesi.

Vjetrometina komplimenata

uzdiže u vis botoksirana lica.

Ovo je društvo

iskompleksiranih vrijednosti,

mašina laži, a istina tanka,

poput konca koji se mrsi i puca,

i tiha mre i jasna mrvi.

Laž ubica.

Ovo je društvo crna kolotečina

koju jedino Prošlost

može spasiti.

NIŠTA MI NE MOGU

Dašak vjetra na listu

purpurne boje,

kao lijek.

Otrovne strelice

lete naokolo,

al' vještina

izbjegavanja je rođena.

Pokreti vođeni

Božijom voljom.

Miris neba u nosnicama,

kao da se u njima

nakupio jedan cijeli

radosni vijek.

Ništa mi ne mogu

oni koji ne nose u sebi

riječ: Čovjek.

SMJERNICE

Razbuktati duh strasti u krvotoku.

Stvarati neočekivano,

otvarati vrata iz snova,

krilatiti okolnosti i tkati Vrijeme.

Ne dozvoliti nametanje i nadmetanje.

Osloboditi se tegova iz prošlosti i

biti u trenutku, bez predračuna i proračuna.

Živjeti, punim srcem.