Bila jednom jedna zemlja u kojoj nije bilo ni kralja, ni cara, ni dvorca na vrhu brda, ni zlih maćeha, ni tužnih princeza, ni crnih šuma, ni opasnih vukova. Beše to zemlja magije u kojoj je carovala priroda u svoj svojoj iskonskoj lepoti, bogatstvu velikih bujnih šuma, cvetnih polja, zlatnih žitnica čiji se klas presijavao na suncu, zelenih livada na kojima su pasle bele ovčice bez straha da će ih napasti vuk iz šume. Čudo i moć fantazije ogledalo se u slozi i ljubavi u kojoj

Tek što se prvi pupoljci rasuše po još golim granama, spusti se na kasabu neka čudna izmaglica donoseći izdaleka dugo čekanu, noću i...

Pismo dečaku imenom Branko, Mili i dragi dečače, što ti je detinjstvo ubio rat, taj nemilosrdni zlotvor izmišljen u ljudskom umu. Umesto...

Tužna vest tužnog dana vrisnu bolom Zatečeni,zanemeli u neverici Čekamo brojke smrti Koje se iz časa u čas povećavaju I stade broj na...