Bila jednom jedna princeza kojoj se majka razbolela i, znajući da će umreti, pozva svoju mezimicu, stavi joj krunu na glavu i reče: „Nemoj da tuguješ, već krunu stalno nosi, a kada se nađeš u nevolji samo je dodirni prstima i videćeš njenu čarobnu moć.” Princeza je poslušala majčine reči, nosila krunu i zaista se ničega nije plašila. Ali jednom se u šetnji zamislila i u šumi zalutala, pa je, tražeći put, tamo noć zatekla. Čudni zvuci zverinja postajali su sve jači, a onda se