Bila jednom jedna princeza koja je volela prirodu, a najviše šumu, kojom je često šetala u pratnji sunca, ne razdvajajući se nikada od svoje čarobne krune. Jednog dana, posle duge šetnje, legla je na meku mahovinu i zaspala, a sunce, koje nije moglo da je čeka, otišlo je na drugi kraj sveta. Kada se probudila, svuda oko nje bila je tama, a duge senke su tiho igrale kao čopor vukova i plašile je. U strahu je dotakla krunu na glavi, koja je zasijala čarobnim sjajem, osvetlila š