Bila jednom jedna princeza koja je čuvala mač u napuštenoj osmatračnici. U njegovim oštricama ogledalo se njeno belo lice i zlatna kosa. Taj mač pripada njenom vitezu, koji je daleko u boju. Tužno lice, suze se slivaju na oštricu. U tom trenutku mač dobija srebrnu boju. U njenim očima blesak svetlosti — ukazuje se vitez, na pegazu sa raskošnim krilima. Ranjen, zadihan, skida kacigu; prilazi mu princeza, miluje ga snežno belim rukama. Daruje mu mač, simbol njihove ljubavi. Zad