Bila jednom jedna devojčica koja je u džepu nosila zlatni ključ koji je svakog dana otvarao drugačija vrata. Jednog jutra, ključ ju je odveo do vrata skrivenih u oblaku, iza kojih je vreme teklo unazad, a sećanja su rasla kao cveće. Ali svaki put kada bi ubrala jedno sećanje, zaboravila bi nešto iz svog sveta. Kada je shvatila da će izgubiti i sopstveno ime, morala je da odluči koja vrata će zauvek zatvoriti. I od tada, negde visoko na nebu, postoji oblak koji čuva sve ono če