Knjiga koju držimo pred sobom napisana je u formi dnevnika, ali ona prevazilazi lično i otvara prostor za filozofsko i komunikološko promišljanje. Ono što ovu knjigu čini posebnom jeste njena neposrednost: nije napisana iz pozicije autoriteta, već iz pozicije tragaoca. Čitaoca time poziva na dijalog, da se i sam zapita o sopstvenim iskustvima. Upravo tu dolazimo do komunikološke vrednosti ovog dela: ono nije samo monolog autora, već i komunikacijski most između ličnog i unive