Bila jednom jedna mala princeza koja je kroz mračnu šumu trčala od zločestih vukova, tražeći spas i sigurno mjesto gdje je niko neće povrijediti. Iza nje su se kretale sjenke i šuštanje koje ju je plašilo, pa je srce tuklo brzo kao da želi pobjeći iz grudi. Držeći svoju krunu, šaptala je sebi da mora pronaći svjetlo koje će je zaštititi. Kada je skupila hrabrost i potrčala još jače, pred njom se pojavila staza obasjana toplim sjajem. Tada je shvatila da spas nije bio daleko –

Strah je najveći neprijatelj čovjekove sreće. Da nije bila straha zalijepljenih na kostima, da nije strah izlazio umjesto daha, usudila...