Dr Ana Stjelja: Ivo Andrić u Kini (1956): Most reči između dva sveta
- Enheduana
- 6 days ago
- 2 min read

Godine 1956. Ivo Andrić je krenuo na jednomesečno kulturno putovanje u Kinu, što je označilo snažan trenutak književne razmene između Istoka i Zapada. Njegova poseta - pokrenuta povodom obeležavanja sećanja na velikana kineske književnosti Lu Suna - dovela je do dirljivog susreta srpske književnosti sa svetom i nadahnula nobelovca da razmišlja o ujedinjujućoj snazi pisane reči. Kroz pismo iz Pekinga i esej „Susret u Kini”, Andrić je zabeležio bezvremenu povezanost udaljenih kultura, koja se danas čuva kao deo njegove trajne zaostavštine.
Godine 1956. Ivo Andrić, tada već najznačajniji savremeni pisac jugoslovenske književnosti i budući dobitnik Nobelove nagrade, posetio je Narodnu Republiku Kinu kao član kulturne delegacije. Povod je bila dvadeseta godišnjica smrti čuvenog kineskog pisca i reformatora Lu Suna - smatranog ocem moderne kineske književnosti.

Andrićeva poseta Kini trajala je oko mesec dana, tokom koje je boravio u Pekingu i Šangaju. Za njega, ovaj susret sa Dalekim istokom bio je mnogo više od protokolarne posete. Bio je to, kako će kasnije napisati, „susret kroz reči” - susret kultura, ideala i književnih duhova koji su, iako geografski udaljeni, bili duboko povezani univerzalnim jezikom umetnosti.

U muzeju posvećenom Lu Sunu u Pekingu, Andrić je otkrio knjigu srpskog pisca Laze Lazarevića. Taj trenutak ga je duboko dirnuo i podstakao da napiše kratak esej pod naslovom „Susret u Kini”, u kojem je istakao snagu pisane reči kao mosta koji povezuje ljude, kulture i epohe.

Zabeleženo je i da je Andrić iz Pekinga uputio pismo Milici Babić (tada Jovanović), svojoj dugogodišnjoj prijateljici i budućoj supruzi. Pismo, koje počinje rečima „Draga prijateljice...”, napisano je ćirilicom i oslikava njegove utiske o Kini, uz napomenu o porcelanskom Budi—simbolu kontemplacije i tišine.

Iako se retko pominje u zvaničnim biografijama, ova poseta Kini otkriva širinu Andrićevog duha i njegovo duboko interesovanje za univerzalne teme: patnju, dostojanstvo i tiho postizanje razumevanja kroz umetnost.

Danas se pismo iz Pekinga i tekst „Susret u Kini” čuvaju kao deo kulturne zaostavštine u Muzeju Ive Andrića u Beogradu. U međuvremenu, izložba „Ivo Andrić – Čovek izvan vremena”, održana u Srpskom kulturnom centru u Pekingu, nastavlja da oživljava ovaj značajan, ali često zanemaren susret.
U vremenu koje često ističe razlike, Andrićevo putovanje u Kinu podseća nas na ono što nas povezuje: reč, tišina i umetnost koja ne poznaje granice.
Kommentarer